Kada me neko pita koja je najveća razlika između početnika i iskusnog igrača, moj odgovor je uvijek isti – nije u znanju, nego u broju grešaka koje prave. Svi počinjemo bez iskustva, svi učimo kroz poraze i svi mislimo da razumijemo igru mnogo bolje nego što zaista razumijemo.
Nakon više od dvadeset godina za poker stolovima, mogu iskreno reći da sam napravio gotovo svaku početničku grešku koju je moguće napraviti. Neke su me koštale nekoliko blindova, a neke mnogo više. Upravo zbog toga danas lako prepoznajem iste obrasce kod novih igrača.
Zaljubljivanje u vlastitu ruku
Jedna od prvih grešaka koju sam pravio bila je vezivanje za karte koje držim. Ako bih dobio AA ili KK, imao sam osjećaj da ta ruka mora pobijediti. Ako bih pogodio top par, teško sam prihvatao mogućnost da sam iza.
Poker ne zanima koliko ti se sviđa tvoja ruka. Važno je samo kako se ona uklapa u board i protivnikov range.
Mnogi početnici izgube velike potove jer nisu spremni odustati od ruke koja je nekada bila jaka, ali više nije.
Previše fokusiranja na vlastite karte
Na početku sam gledao samo svoje dvije karte. Nisam razmišljao o tome šta protivnik predstavlja, kakav range ima ili kako board utiče na situaciju.
To je sasvim prirodno za početnika, ali i veoma skupo. Pravi napredak počinje kada prestaneš razmišljati samo o sebi i počneš analizirati cijelu situaciju. Poker nije igra tvoje ruke protiv jedne druge ruke. Poker je igra rangeova, pozicije i informacija.
Nepotrebna znatiželja
Jedna od najskupljih osobina koju sam imao bila je želja da vidim karte protivnika. Koliko puta sam sebi rekao: “Možda blefira.” I koliko puta sam platio samo da bih vidio da nije blefirao.
Call napravljen iz znatiželje gotovo nikada nije dobar call. Svaki call mora imati logično objašnjenje, a ne emocionalni razlog. Igranje iz dosade. Svako ko je proveo mnogo vremena za poker stolom zna koliko strpljenje može biti teško.
Nakon pola sata bez dobre ruke, lako je pronaći opravdanje za ulazak u pot sa marginalnom kombinacijom. Ja sam to radio godinama.
Najveći problem je što loše odluke napravljene iz dosade često izgledaju bezazleno. Jedna ruka ne znači mnogo, ali deset takvih odluka tokom sesije napravi ogromnu razliku.
Previše poštovanja prema agresiji
Kada sam bio početnik, svaki veliki bet djelovao mi je zastrašujuće. Ako bi neko pokazao agresiju na turnu ili riveru, automatski bih pretpostavio da ima vrlo jaku ruku. Kasnije sam naučio da mnogi igrači koriste agresiju upravo zato što znaju da izaziva strah.
Naravno, ne treba herojski callati svaku agresivnu akciju, ali ne treba ni automatski vjerovati da je svaki veliki bet znak ogromne snage.
Ignorisanje pozicije
Mnogi članci o pokeru govore o poziciji, ali tek kada odigraš hiljade ruku shvatiš koliko je ona važna. I ja sam nekada igrao iste ruke sa UTG-a i sa Buttona. Danas mi je nezamislivo da tako razmišljam.
Pozicija ti daje informacije, kontrolu i mogućnost da praviš manje grešaka. To je prednost koju nijedna početna ruka ne može u potpunosti nadoknaditi.
Potraga za brzim rezultatima Možda najveća greška od svih.
Kada sam počinjao, želio sam napredovati što brže. Htio sam veće igre, veće turnire i veće dobitke. Nisam imao dovoljno strpljenja da gradim temelje. Poker je maraton. Što više pokušavaš preskakati korake, više ćeš ih kasnije morati ponavljati.
Najstabilniji igrači koje poznajem nisu oni koji su najbrže napredovali, nego oni koji su najduže ostali disciplinovani.
Učenje samo kroz igru
Dugo sam vjerovao da je dovoljno igrati puno.
Kasnije sam shvatio da dva igrača mogu odigrati isti broj ruku, a napredovati potpuno različitom brzinom.
Razlika je u analizi.
Pregledavanje ruku, proučavanje grešaka i razumijevanje zašto se nešto dogodilo često vrijedi više od samog igranja.
Završna misao
Kada pogledam sve greške koje sam pravio kao početnik, primjećujem da većina nije nastala zbog nedostatka znanja. Nastala je zbog nestrpljenja, emocija i želje da ubrzam proces.
Dobra vijest je da gotovo sve te greške mogu biti ispravljene. Nije potrebno imati savršenu strategiju da bi postao bolji igrač. Dovoljno je da svakog dana praviš malo manje grešaka nego juče.
Poker nije igra u kojoj pobjeđuje onaj ko nikada ne griješi. Pobjeđuje onaj ko svoje greške prepoznaje brže od drugih i uči kako da ih više ne ponavlja.
