Dugo sam igrao poker gledajući samo svoju ruku. Imao sam top par, razmišljao sam kako da ga odigram. Imao sam draw, pitao sam se da li da callam ili foldam. Sve se vrtjelo oko toga šta ja imam.
Problem je bio što poker nije igra jedne ruke. Poker je igra raspona ruku, i mog i protivnikovog.
Tek kada sam počeo razmišljati u terminima range vs. range, igra mi je postala jasnija, jednostavnija i dugoročno profitabilnija.
Šta je zapravo range
Range je skup svih ruku koje igrač može imati u određenoj situaciji.
Na primjer, kada neko raisea iz rane pozicije, on nema jednu ruku, ima raspon ruku koji uključuje jake parove, dobre asove i nekoliko dodatnih kombinacija.
Isto važi i za mene.
Kad sam to shvatio, prestao sam postavljati pitanje:
“Da li moja ruka pobjeđuje njegovu?”
i počeo pitati:
“Kako moja ruka stoji protiv njegovog rangea?”
Zašto je ovo važno
Ako razmišljaš samo o jednoj ruci, donosiš odluke na osnovu pretpostavki. Ako razmišljaš o rangeu, donosiš odluke na osnovu logike.
Na primjer, ako flop dođe A-7-2 i ja sam raisao preflop, moj range sadrži mnogo asova. Range protivnika često sadrži više srednjih i slabijih ruku. To znači da imam prednost, čak i ako trenutno nemam asa.
To je trenutak kada c-bet ima smisla, ne zbog moje ruke, nego zbog odnosa rangeova.
Kako sam počeo graditi protivnikov range
U početku mi je bilo teško razmišljati u rasponima. Pojednostavio sam to kroz nekoliko koraka:
– Odakle je igrač ušao u pot
– Da li je callao ili raisao
– Koliko je agresivan
– Kako reaguje na određene boardove
Svaka akcija sužava njegov range.
Preflop call iz blinda nije isto što i 3-bet sa Buttona.
Check-call nije isto što i check-raise.
Vremenom sam počeo “vidjeti” ruke koje protivnik može imati, umjesto da nagađam jednu.
Kako range utiče na moje odluke
Kad sam prešao na ovaj način razmišljanja, moja igra se promijenila:
– Prestao sam blefirati kada protivnikov range nije slab
– Počeo sam value betovati češće kada njegov range sadrži slabije ruke
– Donosio sam sigurnije odluke u marginalnim spotovima
Najveća promjena je bila u tome što više nisam igrao “protiv ruke”, nego protiv logike situacije.
Najčešća greška početnika
Početnik često kaže: “Sigurno ima asa” ili “Sigurno blefira”.
To je pogrešan način razmišljanja.
U pokeru rijetko znaš tačno šta protivnik ima.
Ali možeš znati šta može imati.
Razlika između ta dva pristupa je ogromna.
Range vs. board
Range nikad ne postoji sam. Uvijek ga moraš gledati u odnosu na board.
Na nekim boardovima tvoj range ima prednost. Na nekima protivnikov.
Na suhom A-7-2 boardu, agresor ima prednost.
Na povezanom 9-T-J boardu, caller često ima više jakih kombinacija.
Kad sam počeo povezivati range i board texture, sve odluke su dobile smisao.
Završna misao
Poker postaje mnogo lakši kada prestaneš pokušavati pogoditi jednu ruku i počneš razumjeti cijelu sliku. Range vs. range razmišljanje uklanja nepotrebno nagađanje i uvodi strukturu u svaku odluku.
Ne moraš znati šta protivnik ima. Dovoljno je da znaš šta može imati i kako se to uklapa u situaciju.
U tom trenutku prestaješ igrati naslijepo i počinješ igrati poker koji ima smisla.
Odlican clanak!